Misterij Marije Oršić: Zagrepčanka koja je nacistima otkrila tajne svemira?

Pozdrav svim dragim čitateljima!

 

Podrijetlo i rani život Marije Oršić

 

Ime i prezime Marije Oršić u suvremenoj literaturi pojavljuje se u brojnim varijacijama, što je rezultat različitih jezičnih tradicija i širenja legende. Najčešće se susreće njemačka inačica Maria Orsitsch, gdje nastavak „-itsch” služi kao fonetska adaptacija slavenskog prezimena njemačkom jeziku. S druge strane, u hrvatskim izvorima, naglašavajući njezino podrijetlo iz Zagreba, navodi se isključivo kao Marija Oršić. U engleskom govornom području prezime se često pojednostavljuje u Maria Orsic, dok se u ezoteričnim krugovima mogu pronaći i oblici poput Orschitsch. Ova raznolikost samo pojačava njezin mistični imidž, jer nedostatak jedinstvenog službenog zapisa u arhivima omogućuje istraživačima i teoretičarima zavjere slobodnu interpretaciju njezine povijesne autentičnosti.

 

Prema okultnim legendama, Marija Oršić rođena je 31. listopada 1895. godine u Beču, koji je tada bio multikulturalno središte Austro-Ugarske Monarhije. Njezino podrijetlo simbolički je spojilo dva različita svijeta: otac Tomislav Oršić bio je hrvatski emigrant iz Zagreba, dok je majka Sabina bila Bečanka. Odrastajući u intelektualnoj i mističnoj atmosferi Beča, Marija se od malih nogu isticala ne samo nesvakidašnjom, eteričnom ljepotom, već i rano otkrivenom sklošću prema metafizici. Navodno je još kao dijete imala vizije i čula glasove koje njezina okolina nije razumjela, što je u obitelji izazivalo mješavinu čuđenja i nemira.

 

U tinejdžerskim godinama Marija postaje aktivna u njemačkim nacionalističkim pokretima, no njezini interesi nisu bili samo politički. Uz zagovaranje ujedinjenja Austrije i Njemačke, duboko je proučavala teozofiju i istočnjački misticizam. Njezine su sposobnosti postale očite kada je počela pokazivati fenomenalne medijumske darove – sposobnost ulaska u duboki trans i automatsko pisanje na nepoznatim jezicima. Legenda kaže da je Marija imala izrazito dugu kosu koja je, prema njezinom vjerovanju, djelovala kao svojevrsna „duhovna antena” za primanje signala iz onostranih svjetova.

 

Još prije bilo kakve službene suradnje s kasnijim političkim silama, Marija je u Münchenu okupila malu skupinu žena pod nazivom „Vril-Damen” (Žene Vrila). Sve ih je povezivala neobično duga kosa i sposobnost komunikacije s drugim dimenzijama. Marija je tvrdila da je već tada počela primati poruke iz sunčevog sustava Aldebaran. Te rane seanse navodno su joj omogućile pristup fragmentima drevnog sumerskog jezika i tehničkim vizijama koje su kasnije postale temelj njezinih teorija o kozmičkoj energiji i međuplanetarnim putovanjima.

 

Do sudbonosnog sastanka u Berchtesgadenu 1919. godine, gdje je navodno donesena odluka o stvaranju letjelica, Marija je već bila izgrađena kao karizmatična i tajanstvena figura minhenskog okultnog podzemlja. Njezina se reputacija nije temeljila samo na fizičkoj privlačnosti, već i na sposobnosti tumačenja složenih ezoteričnih tekstova i vizija koje su nadilazile granice tadašnje znanosti. Upravo je u toj fazi postala ključna poveznica između čistog misticizma i tehničkih ambicija koje su kasnije korištene u kuloarima Trećeg Reicha.

 

Marija Oršić i suradnja s Trećim Reichom: Stvarnost ili legenda?

Suradnja Marije Oršić s nacističkom elitom započela je u prosincu 1919. godine, kada se u jednoj kućici blizu Berchtesgadena sastala s članovima društava „Thule” i „Vril”. Tvrdi se da su sastanku prisustvovali i budući nacistički vođe, fascinirani Marijinom sposobnošću da u transu diktira tehničke podatke na sumerskom jeziku. Iako nema izravnih dokaza o njezinoj osobnoj vezi s Adolfom Hitlerom, legende kažu da se Führer divio njezinoj duhovnoj snazi. Njihov odnos vjerojatno nije bio temeljen na osjećajima, već na pragmatičnom okultizmu: Hitler je tražio oruđa moći, a Marija je vjerovala da su nacisti snaga koja može ostvariti njezine vizije o putovanju kroz svemir.

 

Smatra se da Marija nije bila vođena političkom ideologijom, već fanatičnom vjerom u svoju misiju. Iako nije bila članica stranke u tradicionalnom smislu, njezino društvo „Vril” postalo je neraskidiv dio tajnih istraživanja Reicha. Priča se da nikada nije bila prisiljena na suradnju nasiljem, već je postala zarobljenica vlastitog mističnog imidža. Njezina osobna sreća ostaje potpuna nepoznanica – nema zapisa o braku ili djeci. Vjeruje se da je odabrala duhovnu samoću, smatrajući da bi fizička intimnost oslabila njezine moći medija.

 

U tom su razdoblju njezine izvanosjetilne sposobnosti navodno dosegle vrhunac. Tvrdila je da osjeća izobličenja prostor-vremena, a nacrti s njezinih seansi postali su osnova za projekte nacističkih NLO-a, poput letjelice „Haunebu” koja je koristila antigravitacijsku energiju. Ovi projekti bili su toliko tajni da su čak i visoki generali o njima znali vrlo malo, dok je Marija smatrana najvažnijom karikom između ljudskog uma i izvanzemaljskih tehnologija.

 

Cijela priča uključuje i Tibet. Himmlerova organizacija „Ahnenerbe” slala je ekspedicije na Himalaju tražeći dokaze o arijskim precima. Marija Oršić je navodno održavala kontakt s tim istraživačima, vjerujući da tibetanski redovnici čuvaju iste kozmičke kodove koje je ona primala u transu. Poveznica s Istokom trebala je potvrditi teoriju da su Nijemci potomci „bogova sa zvijezda”, a Tibet vrata u mitsko kraljevstvo Agarthu.

 

Pitanje koliko je Marija znala o užasima Holokausta ostaje najmračniji dio njezine biografije. Iako nije izravno sudjelovala u zločinima, njezino djelovanje bilo je u samom srcu sustava. Pobornici je pokušavaju opravdati govoreći da je bila potpuno izolirana u svojim vizijama, no povijesno je teško povjerovati da netko na takvoj raziciji ne bi bio svjestan brutalnosti oko sebe. Vjerojatno je ignorirala stvarnost radi viših „duhovnih ciljeva”.

 

Kraj njezina života jednako je fantastičan kao i početak. Posljednji dokument povezan s njom poslan je članovima društva „Vril” u ožujku 1945. godine. Bila je to kratka poruka: „Niemand bleibt hier” (Nitko ne ostaje ovdje). Od tog trenutka Marija i njezina grupa jednostavno nestaju. Nisu pronađeni tragovi tijela niti dokumenti o uhićenju. Teorije sežu od bijega u tajne baze na Antarktici do onih ezoteričnih koje tvrde da je letjelicom konačno otputovala na Aldebaran. Ipak, realnost je vjerojatno prozaičnija: mogla je promijeniti identitet i ostatak života provesti u potpunoj anonimnosti.

 

Što je zapravo ostalo?

 

Najpoznatija „fotografija” Marije Oršić – portret mlade žene s nevjerojatno dugom kosom – danas se smatra retuširanom montažom ili ilustracijom nastalom desetljećima nakon rata. Povijesni artefakti gotovo da ne postoje. U muzejima nema njezinih osobnih predmeta, nakita ni dokumenata. Svi „dokazi” koji kruže privatnim kolekcijama, poput prstenja s runama ili tehničkih crteža, često se pokazuju kao kasniji falsifikati. Danas je jedino stvarno opipljivo naslijeđe Marije Oršić kulturni fenomen – njezino ime postalo je simbol mistične strane Trećeg Reicha koja živi u knjigama i na internetskim forumima.

 

Što o njoj kažu današnji mediji i telepati?

 

U modernim ezoteričnim krugovima Marija se ne promatra samo kao povijesna ličnost, već kao moćan arhetip. Corey Goode tvrdi da je bila hibrid viših civilizacija koji je pokušao prenijeti tehnologiju čovječanstvu, ali su je nacisti zloupotrijebili. David Wilcock naglašava njezinu sposobnost rada s energijom „nulte točke”, videći je kao jednu od prvih modernih „nositeljica svjetla”. Simon Parkes je naziva izaslanicom Aldebarana, tvrdeći da njezina siela više nije dostupna običnim kanalima komunikacije jer je dosegla visoku razinu evolucije. Čak i ruski vizionar Andrej Skljarov i njemačka medijkinja Alanna Kaivalya vide u njoj ključ za drevne kodove i personifikaciju ženske intuicije koja nadilazi materiju.

 

Buntovna Duša